Većina ljudi uči tako da gradivo pročita još jednom, podcrta ga i pregleda bilješke. To djeluje dobro jer je tekst nakon trećeg čitanja poznat, a poznato nam se čini naučenim. Upravo ta pogrešna sigurnost najveći je problem takvog učenja.
Što su pokazala istraživanja
Henry Roediger i Jeffrey Karpicke 2006. godine usporedili su dvije skupine studenata. Jedna je tekst čitala više puta, a druga ga je pročitala jednom pa se pokušavala prisjetiti napisanog. Odmah nakon učenja bolje su prolazili oni koji su čitali. Tjedan dana kasnije prednost je bila na strani onih koji su se prisjećali.
Taj se obrazac otada više puta potvrdio. Kad iz sjećanja pokušavamo izvući odgovor, taj napor jača put do informacije, pa je kasnije lakše pronađemo. Psiholog Robert Bjork takve zahtjevne, ali korisne uvjete učenja naziva poželjnim teškoćama.
Zašto su pogreške dobrodošle
Pogrešan odgovor nije promašaj, ako odmah slijedi točan. Istraživanja o hiperkorekciji pokazuju da se ispravak često najbolje pamti upravo onda kad smo bili sigurni da smo u pravu, a nismo bili. Iznenađenje čini ispravak upečatljivijim.
Što to znači za kviz
- Prije odgovora pokušaj sam doći do rješenja, čak i kad si nesiguran.
- Pročitaj objašnjenje iza svakog pitanja, jer povratna informacija dovršava učenje.
- Ponovno odigraj pitanja koja si promašio, ali tek nakon nekoliko dana.
- Nemoj bježati od teških pitanja. Upravo ona ostavljaju najviše traga.
Zato svako pitanje u Kvizoramu ima kratko objašnjenje. Kviz tako nije samo zabava, nego i mala vježba za pamćenje.